“Dakle, dok se preko Crkve Srbije krstačama skrnavi mezarje Bošnjaka ubijenih u genocidu, oficijelna vlast u RS-u silom brani da se snimi samo jedna od lokacija na kojoj je prije manje od trideset godina počinjen taj isti genocid, Ne, ovo nije negiranje genocida, ovo je zvjerstvo nad mrtvim ljudima i zazivanje novog genocidnog klanja.“
Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba
U Memorijalnom centru Kragljivoda, koji se nalazi u općini Srebrenica, postavljena su tri krsta, čime je oskrnavljeno mjesto sjećanja na bošnjačke žrtve rata i genocida u Srebrenici.
“Dobili smo informaciju o krstovima zabodenim u mezarje u Kragljivodama predveče. Krstovi zabodeni u muslimansko mezarje, među nišane, namjerno. Šta reći o tome? Vjerski simboli trebaju biti izvor nade, poštovanja prema ljudima i vjere, a ne sredstvo za provokacije, izazivanje razdora ili čak mržnje”, komentirao je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica, Damir-ef. Peštalić.
I nažalost, sličnih provokacija ima koliko hoćete gotovo na dnevnoj bazi u istočnoj Bosni. Povratnici najbolje znaju šta ih sve snalazi. Četnički nekažnjeni repertoar pritisaka je šarolik: od verbalnih prijetnji, preko arlaukanja i koljačkih pjesama, šikaniranja, do fizičkih napada.
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Kad “nepoznati počinioci” postanu poznati
Najčešće je riječ o “nepoznatim počiniocima”. Čitaj: počinioci su i više nego poznati, ali niko iz vlasti ne poduzima ništa da bi ih priveli pravdi, jer najčešće ti neljudi na neki način i participiraju ili u lokalnoj vlasti ili su dio Crkve Srbije.
Kažem, bili su navodno nepoznati-sve do sada.
Kažem sve do sada, jer je nečovještvo i zvjerstvo uznapredovalo. Iz srpskog manastira Karno kod Srebrenice su potvrdili da su oni postavili tri krsta na šehidsko mezarje.
I nije toliko ludo njihovo priznanje, koliko i “pojašnjenje” zašto je mezarje oskrnavljeno:
“Na srpskom groblju srodnici strijeljanih Srba vratili su ukradena spomen-obilježja mučenicima ubijenim zbog srpskog imena i pravoslavne vjere u Prvom svjetskom ratu, koji su islamski fanatici ukrali i na njihovim kostima podigli mezarje.”
Hajde još jednom pročitajte ovu suludu rečenicu: Dakle, na muslimanskom, bošnjačkom mezarju iznikli su krstovi jer je neko nastradao u Velikom ratu prije 110 godina? Ako ovo nije ludost koja prevazilazi sve dosadašnje, ne znam šta jeste. Ako tome dodamo da u Kragljivodama ne živi niti jedna jedina osoba pravoslavne vjeroispovijesti, ludost je potpuna.
Kolovođa ove morbidnosti, Luka Babić, iguman manastira Karno kod Srebrenice, dobio je, podsjetit ću vas, dozvolu od lokalnih vlasti da na prostoru bivše zgrade “Pošta Srpske” izgradi pravoslavnu crkvu za naselje u kome nema Srba.
Sa druge strane zabrane
U isto vrijeme, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zabranilo je planirano snimanje unutrašnjosti Doma kulture u Pilici, općina Zvornik. Za one koji ne znaju, ova lokacija nosi duboku historijsku i simboličku težinu kao jedno od mjesta gdje su počinjeni zločini nad Bošnjacima tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Dom kulture u Pilici bio je mjesto zatočenja i masovnog ubistva 500 Bošnjaka u julu 1995. godine, što ga čini ključnim simbolom genocida počinjenog nad Bošnjacima u Podrinju.
Dakle, oficijelna vlast u RS-u silom brani da se snimi samo jedna od lokacija na kojoj je prije manje od trideset godina počinjen genocid, dok preko Crkve Srbije krstačama skrnavi mezarje ljudi ubijenih u genocidu. Ne, ovo nije negiranje genocida, ovo je zvjerstvo nad mrtvim ljudima i zazivanje novog genocidnog klanja.
Kome je sad do Srebrenice?
Ima li reakcija? Nema, ili su slabe i nevidljive.
Tako su iz lokalnog SDP-a Srebrenica saopćili da očekuju reakciju nadležnih institucija.
“Ovaj čin nije samo napad na Srebrenicu, već i na sve njene građane koji žele živjeti u miru i suživotu”, naveli su.
Više instance?
Više instance su zauzete međusobnim ujedanjem i “preraspoređivanjem snaga” za predstojeće izbore. Ono jeste, izbori su za godinu i pol ali ne mari, važno je međusobno se vrijeđati i praviti rijaliti od ionako posimularenog, bijednog života u kojem je prosječna potrošačka korpa nedosanjani san, a siguran život pusta mašta.
Za to vrijeme će povratnici s mukom i četnicima po pola. Neki će otići pod zemlju, tiho kao što su i živjeli, a neki će se iseliti iz entiteta u kojem i vlast, i opozicija, i većinski narod, i prateće duhovne institucije združeno rade na poratnom etničkom čišćenju. Pa sve ono što nije pobijeno u genocidu sada gleda kako da nestane iz manjeg entiteta.
A krstače na mezarju, i to uz amin onih koji se navodno kunu u mir, ljubav i toleranciju, znače samo jedno – genocid živi i nakon rata!
